NASLOVNICA O NAMA KONTAKT PRIJAVA REGISTRACIJA ENHR
PARK PRIRODE ŽUMBERAK
Središnja Hrvatska
Slani Dol 1 Samobor
+385(0)1 3327 660
+385(0)1 3327 661
-
 
 

Park prirode Žumberak nalazi se u sjeverozapadnom dijelu Hrvatske u kojem se miješaju obilježja Dinarida, Alpa i Panonske nizine. Dinarski tip se očituje u krškom reljefu, alpski krajolik je vidljiv u strmim i oštrim planinskim grebenima, a blaga, valovita pobrđa ukazuju na Panoniju.

Krajolik
U ovom dijelu Hrvatske nalazi se najveći broj naselja smještenih na nadmorskim visinama od 400-700 m n.v., što je jedno od vrijednih obilježja ovog Parka. Uz sjevernu granicu Parka nalazi se najviši planinski greben koji je uvijek bio pod najmanjim ljudskim utjecajem i tako ostao najbliži svom izvornom obliku. U njemu dominiraju šume i planinski pašnjaci i livade. U tom dijelu nema naselja, ima vrlo malo putova, a na njegovim rubovima se pojavljuju brojni izvori.

Samoborsko gorje, odnosno istočni dio Parka svojim krajolikom iskače iz cjeline strmim i duboko usječenim dolinama kroz koje teku vodom bogati potoci, planinskim šumovitim grebenima na kojima se obično nalaze mala seoska naselja. 
Plešivički kraj ili jugoistočni dio je gusto naseljen s južne strane gdje seosko stanovništvo obrađuje brojne vinograde na blagim terasama sve do Jastrebarskog. Vršni greben i sjeverna strana su strmiji i obrasli šumom.
Središnji dio Parka se stepeničasto spušta prema jugu i u njemu se izmjenjuju brežuljci, zaravnjena polja i usječene doline vodotoka (npr. kanjon Kupčine i Slapnice). U tom dijelu nalazimo najveći broj seoskih zbijenih naselja koja su jednoliko raspoređena po cijelom prostoru. Tradicionalan način života i korištenja prostora uvjetovao je nastanak karakterističnog krajolika gdje se isprepliču sela i zaseoci s oranicama, livadama i pašnjacima, te sa šumama. 
Jugozapadni Vivodinski kraj je blago valovit brdski krajolik s brojnim vinogradima i obrađenim površinama te dobrom naseljenošću.
Zapadni dio Parka je najslabije naseljen i u njemu dominiraju šume. U područjima oko naselja nalazimo livade i malo polja koja se još obrađuju.

Prirodni činitelji, ali i dugogodišnje djelovanje čovjeka i njegov suživot s prirodom, učinili su Park prirode "Žumberak – Samoborsko gorje" područjem zanimljive i bogate bioraznolikosti.
Takozvani kulturni, mozaični krajobraz, u kojem se izmjenjuju otvorene, travnjačke površine sa onima prekrivenima šumom, rezultat je čovjekova djelovanja – krčeći šume koje bi bez njegova utjecaja pokrivale čitavo prostranstvo Parka, stvorio je otvorena, nešumska staništa koja nastanjuju "nove", nešumske vrste.
Tako je čovjek, i nehotice, od davnina radio na povećanju prirodne raznolikosti ovoga kraja.
Danas su takva travnjačka staništa ozbiljno ugrožena prirodnim procesom sukcesije, jer je sve manja potreba ljudi za mjestima gdje bi obrađivali polja, napasali svoju stoku ili kosili travu. Više im nisu potrebne ni lokve, nakupine stajaće vode koje su služile kao pojila za stoku, a mnogim rijetkim i zaštićenim životinjama su dom, mjesto za razmnožavanje ili hranjenje.


Biologija
Parka je bogat biljnim vrstama kojih ima  preko 1000 biljnih svojti koje su zabilježene na ovome području, od kojih su mnoge strogo zaštićene Zakonom o zaštiti prirode, a neke se nalaze i na međunarodnim popisima ugroženih vrsta te uživaju poseban status prema europskoj legislativi i međunarodnim konvencijama. Osim travnjačkih svojti, tu je i šumska flora te flora vlažnih i zamočvarenih staništa, flora šikara, sječina, vriština, stijena i sipina te korovna i ruderalna flora. Na području Parka prirode ukupno je zabilježeno 90 vrsta iz Crvene knjige vaskularne flore Hrvatske. Među njima se nalaze 3 na globalnoj razini kritično ugrožene vrste te 11 globalno ugroženih i 28 globalno osjetljivih vrsta.

Šume

Od šumske vegetacije, u nižem brdskom području najrasprostranjenija je šuma hrasta kitnjaka i običnoga graba, na strmijim toplim obroncima šuma hrasta medunca i crnoga graba, dok su u najvišim predjelima najčešće bukove šume. Ove su šume stanište i nekim ugroženim i zaštićenim vrstama biljaka poput globalno osjetljivih vrsta Iris croatica i Daphne blagayana.Rubni dijelovi šuma i šumarci, tj. prijelazna područja između šuma i otvorenih staništa značajni su za vrste osjetljive na ispašu i gaženje, a prilagođene uvjetima sjene, kao što su neke globalno osjetljive vrste kaćuna (divljih orhideja) i ljiljana.

Travnjaci

Tek mali dio travnjačkih površina je prirodnog porijekla; na većinu travnjaka, travnjačkih voćnjaka i obradivih površina utjecali su stanovnici ovoga kraja, najprije krčenjem šuma, a zatim obavljanjem tradicionalnih poljoprivrednih djelatnosti kojima su održavali ovakva poluprirodna staništa. Travnjaci na području Parka prirode vrlo su bogati vrstama – mjestimično je na jednom kvadratnom metru zabilježeno i do 40 vrsta biljaka! Mnoge od njih nalaze se u Crvenoj knjizi vaskularne flore Hrvatske.
Velik značaj za biološku raznolikost Parka imaju i područja vlažnih i zamočvarenih livada te ravnih cretova. Značajan primjer je područje uz potok Jarak gdje je zabilježeno čak 7 strogo zaštićenih i 12 zaštićenih biljnih vrsta. Među njima valja istaknuti na globalnoj razini kritično ugrožene vrste: uskolisna suhoperka (Eriophorum angustifolium) i čaškasta baluška (Tofieldia calyculata); globalno ugrožene vrste šaševa, globalno osjetljive vrste: prosasti šaš (Carex panicea) i mirisavi dvolist (Platanthera bifolia)te vrstu sa statusom nedovoljno poznate (DD) u Hrvatskoj, izduženi šaš (Carex elongata).

 

Gljive

Na području Parka do sada je ukupno zabilježeno 377 vrsta gljiva. No, s obzirom na raznolikost staništa i veličinu površine Parka prirode kao i na činjenicu da istraživanje gljiva uvjetuje pronalazak njihovih plodišta koja su kratkotrajna, pojavljuju se u određeno doba godine ili njihova pojava može u pojedinim sezonama potpuno izostati, može se zaključiti da je to tek manji dio ukupnog broja vrsta gljiva na ovom području . U okviru istraživanja provedenog 2007. godine pronađeno je 7 vrsta gljiva novih za Park prirode "Žumberak – Samoborsko gorje", od kojih se vrsta sivosmeđa puževica (Hygrophorus camarophyllus) nalazi na Crvenom popisu gljiva Hrvatske sa kategorijom ugoženosti EN (globalno ugrožena vrsta).

Lišaji

Preliminarnim lihenološkim istraživanjima koja su provedena na području Parka prirode "Žumberak – Samoborsko gorje" tijekom 2007. i 2008. godine, zabilježeno je 79 svojti lišaja, od kojih se tri nalaze na Crvenom popisu lišaja Hrvatske. 

Flora 

Područje Parka obiluje i životinjskim vrstama. Iako ne često, ovdje se može susresti i velike grabežljivce kao što su medvjed (Ursus arctos) i vuk(Canis lupus). Brojni su mali sisavci, vodozemci, gmazovi te vrlo raznolik svijet beskralješnjaka. Mnogo je vrsta ptica koje obitavaju na ovom području – tu su, između ostalih i grabljivice (primjerice jastreb kokošar) te ptice koje obitavaju uz potoke (vodenkos, gorska pliska). Vodozemci i gmazovi ovog područja obuhvaćaju većinu vrsta karakterističnih i za ostali dio kontinentalne Hrvatske. No, osim pjegavog daždevnjaka (Salamandra salamandra) čestog ovdašnjeg stanovnika, zabilježen je na najvećim nadmorskim visinama u Parku i rijedak crni daždevnjak (Salamandra atra). Lokve (bare) koje su se nekada koristile za napajanje stoke važna su mrijestilišta mnogim vodozemcima, poput vodenjaka, krastača i žaba. Od zmija zabilježen je pepeljasti poskok (Vipera ammodytes), bjelouška (Natrix natrix), bjelica (Elaphe longissima), smukulja (Coronella austriaca) i ribarica (Natrix tessellata) – strogo zaštićena vrsta koja se nalazi i na Crvenom popisu. Od guštera najčešća je zidna gušterica (Podarcis muralis), zatim sljepić (Anguis fragilis), a dolaze i zelembać (Lacerta viridis) i živorodna gušterica (Lacerta vivipara). S obzirom na ekološke uvjete kao što su temperatura vode, količina kisika i brzina protoka u potocima na području Parka prirode pastrva je čest stanovnik.
Nikako se ne smiju izostaviti i brojni beskralješnjaci koji uvelike pridonose bogatstvu biološke raznolikosti ovoga kraja. Mnogi od njih su također ugroženi, a zbog nedovoljne istraženosti za mnoge se tek očekuje da će se zabilježiti. Spomenimo samo globalno osjetljivu vrstu leptira gorskoga plavca (Maculinea rebeli), čiji opstanak usko ovisi o drugim vrstama, poput livadne biljke hraniteljice križne sirištare, te isto tako ugroženog i zaštićenog šumskog mrava. Veliki značaj u sastavu faune ima i dinarski krš koji u svojim podzemnim objektima (spiljama i jamama) okuplja brojne još neistražene vrste beskralješnjaka, a zastupljeni su i šišmiši kao naša najugroženija skupina sisavaca. Nedavnim istraživanjima krškog podzemlja na području Parka pronađene su i vrste člankonošaca nove za znanost.

Na cjelokupnom području Parka razvedenost reljefa je vrlo velika, a tome doprinose brojne duboke erozijske doline strmih strana, planinski vrhovi i grebeni.
Među brojnim potočnim dolinama se naročito ističu duboko usječene doline glavnih vodotoka: Bregane, Lipovačke i Rudarske Gradne, Kupčine i Slapnice. Kanjon rijeke Slapnice zaštićeni je krajolik zbog svoje iznimne ljepote i aktivnog procesa nastajanja sedre na više mjesta. Pored krajobraznih vrijednosti samih dolina i vodotoka u nekima od njih nailazi se na slapove od kojih su najpoznatiji 40 m visok slap Sopot kod Sošica, Vranjački slap i 15 m visok slap Brisalo u dolini Slapnice, te Cerinski vir na Javoračkom potoku. Na Vranjačkom slapu u dolini Slapnice se vidi dijelom razrušena, ali i dobrim dijelom aktivna sedrena barijera.

Geologija

Ovo područje, po geotektonskom strukturnom sklopu, pripada granici između tzv. Dinaridske karbonatne platforme i područjaUnutrašnjih Dinarida, tj. Dinarida, Panonskog bazena i Alpa. Stoga se na tom prostoru isprepliću prirodna i zemljopisna obilježja dinarskog krškog terena i krških zaravni, zatim panonskog blago ravničarskog kraja mirnih terasa i vodotokova i prialpskog krajolika oštrih grebena i hridi. Područje Parka građeno je gotovo isključivo od taložnih stijena nastalih u pradavnim morima Tethysu i Paratethysu. Magmatske stijene se pojavljuju na maloj površini, između Plešivice i Samobora.
Područje Žumberka i Samoborskog gorja je rezultat geoloških zbivanja koja se na osnovi istaloženih naslaga mogu pratiti od paleozoika do danas, odnosno od prije više od 250 milijuna godina do stijena koje nastaju i danas. Najveći dio terena prekriven je trijaskim karbonatima (osobito dolomitima). Jura je pretežno vapnenačka, kreda vapnenačka i flišna, a tercijar je bogat različitim klastičnim facijesima koji su rezultat jake tektonske aktivnosti sa čestim promjenama u okolišu taloženja. U kvartarne sedimente spadaju gline, pijesak, šljunak, sedra i mlađi aluvijalni nanos lokalnih vodotoka.
Takva građa uvjetuje postanak krša koji zahvaća čak 90% teritorija Parka. Ovdje se nalaze brojni krški površinski oblici poput ponikvi, uvala i slijepih dolina. Česta je pojava ponora i kratkih ponornica, naročito u zapadnom dijelu Parka. Pored površinskih pojava krške karakteristike područja Žumberka, ali i dijela Samoborskog gorja potvrđuju i brojne podzemne pojave, odnosno spilje i jame. Na tom je području do sada istraženo preko 137 speleoloških pojava. Trenutno je nadublja spilja Bedara s istraženom duljinom veće od 1020 m i dubine oko 113 m. Za sada je najdulja spilja Provala s trenutno 1862 m topografski snimljenih kanala.
Područje parka je iznimno bogato izvorima vode, a do sada su prikupljeni osnovni podaci za ukupno 847 izvora. Najveći su izvori Kupčine kojima se izdašnost kreće od 102 l/s do oko 1500 l/s.

 

Izvor: PP Žumberak

Sošice

U najprostranijem krškom polju Žumberačke gore leže Sošice, mjesto čije se najstarije ime – Sussiz, po prvi puta spominje u dokumentu što ga je daleke 1249. godine potpisao Bernard, vlasnik nedaleke utvrde Sichelberg (Stari grad Žumberak). Uz još pet mjesta na Žumberku, Sošice su tada kao posjed darovane novoosnovanom cistercitskome samostanu u Kostanjevici. Kada se sljedeći puta u 16. st. ponovno spominju u dokumentima, žumberačko je područje, opustošeno turskim osvajanjima, već postalo dijelom Vojne krajine.Zahvaljujući svome smještaju Sošice su od davnih povijesnih vremena bile ne samo jedno od najvećih žumberačkih naselja, već i najizrazitije žumberačko središte, a danas su jedno od turistički najposjećenijih mjesta na Žumberku.
U južnom zaselku, Kovačima, crkveno je središte Sošica. Tu su smješteni župni dvor i samostan časnih sestara bazilijanki, a nasuprot njima, na malom uzvišenju ponad ceste, jedna pored druge stoje dvije crkvene građevine – grkokatolička crkva sv. Petra i Pavla iz 18. stoljeća i rimokatolička kapela Uznesenja Blažene Djevice Marije s početka 19. stoljeća. Ove dvije jednobrodne građevine s tornjevima pred pročeljem, još od vremena kada su nastale jedna pored druge, pa sve do danas, jedno su od najslikovitijih kulturnih obilježja Žumberka. U njihovoj blizini jedna je od dviju najstarijih škola u Žumberku, otvorena 1769. godine., kao i istovremena u Mrzlom Polju.
Uz put prema sjevernom dijelu sela, na rubu polja mala je kapelica, a do kapele sv. Antuna pustinjaka s kraja 19.stoljeća tek je nekoliko stotina metara.
Etnografska zbirka:
Samostan časnih sestara Bazilijanki
Sošice 11, HR-10457 Sošice

U Sošicama se nalazi i nadzorna postaja Javne ustanove.

Budinjak

U središnjem dijelu Žumberka, blizu najviše točke na magistralnoj cesti između Bregane i Krašića nalazi se Budinjak, mjestašce s tek desetak stanovnika i iznimno bogatom prošlošću. Krijući se tisućljećima iza legende o vilama i vilenjacimakoji plešu kolo na Budinjačkom polju, jedno od najznačajnijih arheoloških nalazišta u Hrvatskoj ostalo je gotovo u potpunosti sačuvano sve do današnjih dana.

Pretpovijesno nalazište u Budinjaku (10.– 6. st. prije Krista), zajedno s onim iz rimskoga vremena u obližnjim Brateljima (1.– 2. st.), dio je Arheološkoga parka kroz kojeg je najbolje prošetati slijedeći "Stazu kneževa".
Na jednom od brežuljaka, koji okružuju mjesto, početkom 19. stoljeća sagrađena je rimokatolička kapela sv. Petronile. Jednostavna građevina sa zvonikom na preslicu širom je Žumberka postala poznata zbog prekrasnog vidika.
U Budinjaku se nalazi i posjetiteljski centar Javne ustanove – Eko-centar Budinjak.

 

Japetić je najviši vrh Samoborskog gorja. Nalazi se na 879 m n.v. Omiljeno je odredište izletnika i planinara. Nedaleko vrha nalazi se Planinarski dom Žitnica. Na vrhu je postavljena 12 metara visoka piramida koja je do 1960.bila na Sljemenu. S nje se pruža lijepi pogled na gorsku i sjeverozapadnu Hrvatsku te Sloveniju sve do Alpa.

Sam vrh obrasta šuma, a na grebenima i osunčanim padinama nalazimo livade sa brojnim zaštićenim i ugroženim biljnim vrstama. Japetić je omiljeno okupljalište paraglajdera. Na livadi ispod Planinarskog doma održavaju svoja natjecanja.

U srcu Žumberka nalaze se dvije skrovite doline vrijedne pažnje. U jednoj od njih smjestilo se selo Kupčina Žumberačka , a u drugoj Žumberak. Sela su udaljena cca 1,5 km jedno od drugog.

Kupčina Žumberačka je selo očuvane tradicionalne arhitekture u kojem se nalazi interesantna crkvica Sv. Roka sa zvonikom na preslicu. Rječica koja protječe kroz selo ima isto ime-Kupčina i najduži je vodotok u našem Parku. Lijevi je pritok rijeke Kupe. Izvire na više mjesta, oko 1 kilometar uzvodno od zadnje kuće u selu. Do izvora se može lagano prošetati seoskim putem kroz "aleju drijenaka". Ovi izvori predstavljaju najveće izvore na području Parka.

U susjednoj dolini nalazi se selo Žumberak. Na obronku iznad sela mogu se vidjeti ostaci burga Novog grada Žumberka gdje se nalazilo sjedište uskočkih kapetana. Izgorio je 1793.god. Tu se nalazi i jedinstveni sačuvani pil-stup sramote na kojem su bili kažnjavani prijestupnici. U neposrednoj blizini je i župni dvor-kurija, podignuta 1744., sa crkvom Sv. Nikole (oko 1645.) koja se odlikuje gotičkim portalom.

Mrlo polje - Gornja Vas

Tek nekoliko kilometara udaljeno od Budinjaka, u plodnoj udolini kroz koju teku čak tri bistra planinska potoka, mjesto je Mrzlo Polje. Na jedinom pravom krškom polju cijelog brdskog masiva, sa svih strana zatvorenom šumovitim padinama, mnoštvo je ponora kroz koje voda otječe u podzemlje.

Na putu prema Glušinji, na osami, grkokatolička je župna crkva Sv.Petra i Pavla. Njezin najstariji očuvani dio, oltarni prostor, nastao je još u 17. st., a ostatak crkve je kasnije preuređivan pa potječe iz 18. i 19. st. Zvonik je građen početkom 20. st. Samo nekoliko koraka udaljeni, nalaze se temelji nekadašnje rimokatoličke crkve sv. Lovre iz 13. st. (dio Žumberačkog arheološkog puta).
Zaselak Javor, na putu prema Gornjoj Vasi, rijetko je očuvan tradicijski graditeljski sklop s drvenim stambenim kućama i gospodarskim objektima poput svinjca i štale. 

U Gornjoj Vasi što se smjestila na planinskoj kosi otvara se širok pogled prema južnim vrhovima Žumberka i ravnici uz Kupu iza njih. Još dalje, na rubu jugoistočnog horizonta nazire se Petrova Gora, a na jugozapadnom markantna silueta Kleka, legendarne planine na kojoj caruju vještice. No, suspregnite nakratko pogled i usmjerite ga malo bliže – u Vatrogasnom domu u Gornjoj Vasi izložene su fotografije rimskodobnoga groblja koje je ovdje pronađeno (dio Žumberačkog arheološkog puta), a do crkve sv. Mihaela u obližnjem Kalju tek je nekoliko minuta hoda.

Okić
Pitomi okićki kraj smjestio se u krajnjem jugoistočnom dijelu Samoborskog gorja, dvadesetak kilometara jugozapadno od Zagreba, na pola puta između Samobora i Jasrebarskog. Najmarkantnija točka ovog kraja je sam Okić na čijim stijenama je sagrađen Stari Grad. To je jedan od najstarijih srednjevjekovni plemičkih gradova na osebujnom položaju vrlo vrijedne očuvane romaničke arhitekture jedinstven u kontinentalnoj Hrvatskoj. Ovim imenom obilježena su obližnja naselja; Novo selo Okičko, Sv. Martin pod Okićem, a poznate su i okičke trešnje.
Zapadno nalazimo šume a na istočnim i južnim obroncima one su pretvorene u vinograde I voćnjake. U nižim dijelovima kako gorje prelazi u nizinu ima sve više livada i oranica. Biljni i životinjski svijet promatra se kao dio cjeline Samoborskog gorja.

Za posjetiti je vrijedna i Etno-kuća pod Okićem, a šetnja i alpinističko penjanje po stijenama oko staroga grada započinje kod Planinarskog doma Maks Plotnikov

Plešivica je gorski masiv uglavnom prekriven gustom šumom s najvišim vrhom zvanim Čerga. U šumama ima dosta crnogoričnog drveća. Ono nije autohtono, već je posljedica pošumljavanja. Na vrhu je postavljen razgledni toranj na 778 m n.m. Prvi je bio izgrađen od drveta ali je izgorio 1881. Današnja datira iz 1905.godine. S njega se pruža lijepi pogled na južne obronke gore, gdje su razbacana sela i vinogradi.

Južna ekspozicija i blagi tereni idealni su uvijeti za rast vinove loze, te je Plešivica jedno od poznatijih vinorodnih krajeva u Hrvatskoj. Koliko je poznata po svojim vinogradima i vinskim cestama toliko je privlačna i planinarima. Dugačka je i bogata planinarska tradicija u Samoborskom gorju. Središnje mjesto na Plešivici također nosi isti naziv. Ono je poznato po svojim vinskim svečanostima i bogatoj ponudi Plešivičke vinske ceste, te već tradicionalnom Sanjkaškom kupu koji se održava u siječnju.
 

Jedna od najljepših potočnih dolina je dolina Slapnica. Potok je dobio svoje ime po brojnim slapištima i kaskadama niz koje se voda spušta uskom i duboko usječenom dolinom dužine 10 km. U dolini se ljepotom izdvaja Vranjački slap koji je optočen sedrom - "živom" stijenom koja i danas nastaje. Nešto uzvodnije se nalazi slap Brisalo - jedan od najviših slapova našeg Parka niz kojeg se voda obrušava u malo bistro jezerce.

Na kraju doline nalazi se jedina stalno naseljena kuća u dolini - Draganov mlin. Stotinjak metara uzvodno nalazi se i izvorište Slapnice u čijem se zaleđu skriva pravi krški svijet.

Južno, na ušću Slapnice i Kupčine, može se razgledati kurija, staro seosko gopodarstvo plemenite obitelji Medven, sagrađeno 1868.


Sveta Gera

Najviši vrh Žumberačke gore, ali i cijele sjeverozapadne Hrvatske , Sveta Gera, s visinom od 1178 m izdaleka je uočljiva po visokom telekomunikacijskom tornju postavljenom 1984. godine.

Nalazi se uza samu granicu sa Slovenijom, a okružen je gustom šumom i gorskim livadama Kaštanice. Šumski proplanak na vrhu mjesto je gdje su se nekoć održavale narodne veselice i stočni sajmovi (kasnije preseljeni u Sošice), a danas poznato odredište planinara i hodočasnika – tako se od 1994. godine, već tradicionalno, posljednje nedjelje u mjesecu siječnju održava zimski planinarski pohod iz Sošica na Sv. Geru s liturgijskim slavljem kod ostataka grkokatoličke kapele Sv. Ilije Proroka, sagrađene u 16. stoljeću. Proštenje se održava prve nedjelje nakon blagdana Sv. Ilije. Početkom 90-ih godina prošloga stoljeća obavljena su arheološka istraživanja te su ostaci kamene crkve zaštićeni prepoznatljivim drvenim pokrovom, a unutar crkve nalazi se i malo planinarsko sklonište. Sa slovenske strane stoje ostaci crkvice Sv. Jere iz koje raste visoko drvo jarebike – u proljeće okićeno bijelim cvjetovima, a ljeti crvenim plodovima. Zanimljivo je da državna granica prolazi točno sredinom između ostataka dviju crkvica.

U blizini je Jarak – ugroženo stanište rijetkih biljnih vrsta, a nedaleko Sv. Gere pronađen je i crni daždevnjak, rijedak vodozemac čija ženka leže žive mlade i koji obitava samo na velikim nadmorskim visinama.

 

Izvor: web PP Žumberak

 

 

 

 

POUČNE STAZE

Žumberački arheološki put:

duljina 53 km
vrijeme obilaska 7 h (automobilom + pješice)

Poznavatelji arheološke baštine Žumberka, bez pretjeranog će napora nabrojati četrdesetak nalazišta iz raznih razdoblja prošlosti, koliko ih je do sada evidentirano na ovome području. Upitate li ih koja biste od njih posjetili, predložit će Vam ona koja su najpristupačnija i do sada najopsežnije istraživana.

Trasa "Žumberačkog arheološkog puta" povezuje upravo takva nalazišta, njih šest, smještenih u blizini magistralne ceste koja od Bregane vodi prema Krašiću.

U Grdanjcima i Sošicama, početnoj i završnoj točki puta (ili obratno, ovisno s koje ste strane krenuli), ne očekujte susret s ruinama starih gradova niti drugim prezentiranim svjedočanstvima arheološke prošlosti. U ovim mjestima svakako obiđite naše Nadzorne postaje pa se oboružani korisnim informacijama, savjetima i tiskanim materijalima uputite dalje. 

 

STAZA KNEŽEVA U ARHEOLOŠKOME PARKU U BUDINJAKU

Duljina 4,2 km

Vrijeme obilaska 2 h
Mogućnost posjeta samostalan obilazak moguć je tijekom cijele godine
obilazak uz stručno vodstvo:

  •  od svibnja do listopada – subotom i nedjeljom od 09 do 17 sati
  •  radnim danom, uključujući i razdoblje od listopada do svibnja – prema najavi


Uputite li se u šetnju "Stazom kneževa" naći ćete se na putu kroz bogatu budinjačku prošlost, u krajobrazu što su ga ljudi tisućljećima stvarali i održavali živeći u suglasju s prirodom.
Zalutati ne možete – trasa staze koja započinje ispred Eko-centra Budinjak označena je drvenim stupovima na kojima se nalaze pločice s obavijestima o smjeru kretanja i točkama na stazi. Dva različita arheološka nalazišta smještena u Arheološkome parku, ono iz starijeg željeznog doba u Budinjaku i drugo iz rimskoga doba u Brateljima, prepoznat ćete po interpretativnim pločama koje su postavljene na ulasku u njih.

GDJE VOĆE ZRI

Duljina 2 km

Vrijeme obilaska 1 h
Mogućnost posjeta samostalan obilazak moguć je tijekom cijele godine
obilazak uz stručno vodstvo prema najavi

Ukoliko se odlučite za ugodnu šetnju vivodinskim krajem, a želite nešto i naučiti, za to je pogodna upravo naša poučna staza "Gdje voće zri". Smjestili smo je ovdje, na blagim obroncima okrenutim prema jugu gdje već dugo vremena ljudi uzgajaju voće. Do nje se kreće iz Ozlja ili Krašića. Nalazi se u Loviću Prekriškom, malom selu iznad mjesta Vivodina. Laganom šetnjom obići ćete deset poučnih točaka na kojima je ispričana priča o tome kako voćnjak nije samo mjesto gdje čovjek uzgaja voće za svoju hranu. Naravno da je to njegova namjena, ali u voćnjaku nalazi svoj dom niz malih životinja. 

Odumiranjem sela nestaju voćnjaci, vinogradi, travnjaci i svi njihovi stanovnici. S jedne od točaka naše staze pruža se prekrasan pogled na šume, vinograde, voćnjake, travnjake, a o ljepoti pogleda koji se pružaju na sve strane iz Lovića govori i književnik Davorin Trstenjak: Tko nije bio na Loviću Prekriškom, taj se nije nagledao hrvatske domovine.


PJEŠAČKE STAZE

PUT KRALJICE BUKVE

Duljina 35 km
Vrijeme obilaska 12 h
Mogućnost posjeta samostalan obilazak moguć je tijekom cijele godine

Prva pješačka poučna staza na području Parka prirode, nazvana po jedinstvenom primjerku bukve besprijekorno ravnog stabla koje raste kod Blaževog brda, vodi od Sošica do 
Slanog Dola.

Prateći put obilježen prepoznatljivim zelenim pločicama pričvršćenim na drvene stupove, posjetitelji mogu ne samo uživati u očuvanoj prirodi i vidjeti rijetke i zaštićene biljke u njihovom ugroženom staništu, nego i primijetiti kako je čovjek svojim radom doprinio bogatstvu krajobraza te svjedočiti sve napuštenijem tradicionalnom načinu života ovoga ruralnog kraja.

Planinarski putevi

Područje Parka je premreženo s više od 347 kilometara označenih planinarskih staza koje prolaze njegovim najljepšim, ali i skrivenim predjelima. U priloženim tablicama možete vidjeti osnovne značajke staza-kratak opis i potrebno vrijeme hoda. Nadamo se da ćete pronaći nešto za sebe.

Biciklizam

U Parku prirode se nalazi više od 200 km označenih biciklističkih staza koje su organizirane i označene brojevima 1-4, a povezuju ih "biciklističke poveznice". Ovdje možete naći sve što Vas o njima zanima.

Penjanje

Na području Parka prirode "Žumberak-Samoborsko gorje" ili u njegovoj neposrednoj blizini postoje 2 penjališta - penjalište Okić koje se nalazi unutar granica Parka i penjalište Terihaji.

UPOZORENJE: PENJANJE JE OPASAN SPORT I PENJETE SE NA VLASTITU ODGOVORNOST!

Penjalište OKIĆ se nalazi na stijenama podno starog grada Okića. Na penjalištu postoji 5 sektora: Previs, Modec, Špranja i kamin, Dadin strah i Izgubljena kruška.
Penjalište TERIHAJI se nalazi u neposrednoj blizini sela Gornji Terihaji i ne nalazi se unutar granica Parka.

Paragliding

U Parku postoje dva registrirana terena za letenje, te jedan neregistriran.
U nastavku možete vidjeti njihove osnovne opise, a za svaku daljnju informaciju
molimo kontaktirajte navedene klubove i osobe.

 

REGISTRIRANI TERENI ZA LETENJE Japetić i Plešivica, Samoborsko gorje

 

Izvor: web PP Žumberak

 

24. veljače 2014. godine, u žumberačkom naselju Žamarija nedaleko Kostanjevca održana je radionica procjene vrijednosti i dobrobiti zaštićenog područja. Radionica je realizirana u okviru projekta „Parkovi Dinarskog luka“ kojeg na području 8 država provodi WWF, svjetska organizacija za zaštitu prirode.
Radionice procjene dobrobiti zaštićenih područja WWF provodi u svim „Parkovima Dinarida“ prema standardiziranoj metodologiji koja omogućuje prikupljanje mišljenja o prirodnim, kulturnim, društvenim i ekološkim vrijednostima područja, te procjenu njihove ekonomske, ali i društvene vrijednosti. Zajednički rad tridesetak dobrih poznavatelja područja (predsjednici mjesnih odbora s područja Parka, nezavisni istraživači, članovi vatrogasnih, lovačkih, sportskih i ribolovnih udruga, predstavnici kulturno-umjetničkih društava i turističkih zajednica, članovi akademske zajednice, predstavnici Hrvatskih šuma, Hrvatskih voda, te predstavnici Ministarstva zaštite okoliša i prirode, Ministarstva kulture i Ministarstva poljoprivrede.) rezultirao je identifikacijom vrijednosti ali i problema s kojima se susreću stanovnici i drugi korisnici područja, no njihovo utvrđivanje iznimno je korisno za buduće planiranje upravljanja različitim resursima prostora. 


Budinjak, 14. i 15. rujna 2013.

Javna ustanova devetu godinu zaredom organizira radionice "Tisućljeća kulinarstva", a Vi ćete i ovu priliku propustiti? Baš šteta jer veselo mnoštvo koje će se tih dana okupiti u arheološkome parku još će se dugo sjećati priče o davnoj budinjačkoj prošlosti začinjene, pazite sad: majčinom dušicom, mentom, vlascem, medvjeđim lukom, kuminom, solju, medom, lovorom, peršinom, čubrom, rutvicom, liquamenom, paprom, šafranom, đumbirom, cimetom, verjuiceom, klinčićima i pelinom. Niste mislili da prošlost možete omirisati? Ni da Vam nepce mogu ugodno iznenaditi njezini okusi?

 


 

 
©2018. RURALNA.hr Sva prava pridržana. Hvala na posjeti. Uvjeti korištenja
close
Pošaljite upit ...
Vaša poruka