NASLOVNICA O NAMA KONTAKT PRIJAVA REGISTRACIJA ENHR
PARK PRIRODE UČKA
Kvarner
Liganj 42 Lovran
+385(0)51 293 753
+385(0)51 293 751
-
 
 

Park prirode Učka obuhvaća istoimenu planinu i dio područja Ćićarije, a smješten je uz obalu sjevernog Jadrana na jednoj od najsjevernijih točaka Mediterana, te veže Istru i kontinentalni dio Hrvatske.

Vrijednosti zbog kojih je Učka proglašena parkom prirode poznate su već odavno, a leže u njenom reljefu i neposrednoj blizini mora, što je uvjetovalo razvoju specifične klime te bujne šumske vegetacije. Tome valja dodati bogata livadna i druga antropogena staništa na kojima nalazimo brojne endemske, ugrožene i zaštićene biljne i životinjske vrste.

OSOBNA ISKAZNICA PARKA PRIRODE UČKA

OBUHVAT: Područje masiva Učke i dijela Ćićarije

POVRŠINA: 160 km2

NAJVIŠI VRHOVI: Vojak 1401 m, Veli Planik 1272 m

AKT I GODINA PROGLAŠENJA: Zakon o proglašenju Parka prirode Učka (N.N. 45/99); travanj 1999.

AKT I GODINA OSNIVANJA JU: Uredba o osnivanju JU Park prirode Učka (N.N. 96/99); rujan 1999

ŽUPANIJE: Istarska; Primorsko-goranska

GRADOVI: Opatija

OPĆINE: Kršan, Lanišće, Lovran, Lupoglav, Matulji, Mošćenička Draga

Što je to park prirode?

Park prirode je “prostrano prirodno ili dijelom kultivirano područje kopna i/ili mora velike bioraznolikosti i/ili georaznolikosti, s vrijednim ekološkim obilježjima, naglašenim krajobraznim i kulturno-povijesnim vrijednostima. Park prirode ima i znanstvenu, kulturnu, odgojno-obrazovnu te rekreativnu namjenu. U parku prirode dopuštene su gospodarske i druge djelatnosti i zahvati kojima se ne ugrožavaju njegova bitna obilježja i uloga.“ (Zakon o zaštiti prirode; N.N. 80/13)

Izvor informacija: web stranica Park prirodeUčka

Prirodna baština

Park prirode Učka prije svega karakterizira iznimna raznolikost obilježja na razmjerno malom prostoru. Tako je Učka zacijelo jedino mjesto na svijetu gdje možete fotografirati stenoendemski učkarski zvončić (Campanula tommasiniana) i jedno od posljednjih europskih lokaliteta na kojem će strpljivo oko ljubitelja ptica biti nagrađeno impresivnim siluetama bjeloglavog supa (Gyps fulvus) ili surog orla (Aquila chrysaetos). Ove vrste dva su istaknuta predstavnika ornitofaune Učke koja broji oko 100 dosad zabilježenih gnjezdarica, kao i više drugih ptičjih vrsta koje povremeno posjećuju Učku.

Osebujnost flore Parka najviše se zrcali u činjenici da je to područje koje obzirom na geografski položaj i klimu obiluje i kontinentalnim i mediteranskim vrstama. Tako flora Parka prirode Učka prema aktualnoj literaturi broji oko 1300 različitih vrsta, što je s obzirom na relativno malu površinu zaštićenog područja izuzetno velik broj. Takvo bogatstvo vrsta Učka ponajprije može zahvaliti već ranije opisanim čimbenicima fizičkog okoliša, a prije svega klimi, geologiji i reljefu.

Učka ima vrlo dugu i bogatu tradiciju botaničkih, a posebno florističkih istraživanja. Prvi znanstvenici koji su posjetili Učku bili su upravo botaničari. Popis istaknutih istraživača Učke vrlo je dugačak, a većina florističkih radova koji su objavljeni u XX. stoljeću dopunjuje spoznaje o bogatstvu flore zaštićenog područja i ujedno upozorava da se, usprkos višestoljetnom razdoblju florističkih istraživanja, ovdje i dalje mogu očekivati nova otkrića.

Učka je po raznolikosti staništa te biljnih i životinjskih vrsta koje na njoj obitavaju jedna od važnih točaka biološke raznolikosti europskog kontinenta. Literaturni podaci o životinjskom svijetu koji potječu iz prve polovice XX. stoljeća ukazuju na postojanje velikog broja endema i zakonom zaštićenih vrsta na području Parka o kojima bi se trebalo aktivno skrbiti. Procjenjuje se da je poznato samo oko 40% od ukupnog broja vrsta koje nastanjuju Park.

Flora i biljne zajednice

Kad prirodoslovac, istražujući rubne dijelove Mediterana, na europskim prostorima naiđe na bukovu šumu, može smatrati da je zašao u kontinentalno područje. Dijelovi Učke i Ćićarije koji pripadaju zoni bukovih šuma mogli bi se također po svojim osnovnim značajkama pribrojiti kontinentalnom prostoru Primorsko-goranske i Istarske županije. Ipak, oni se odlikuju i nekim svojim posebnim prirodnim obilježjima jer Ćićarija, i naročito Učka, predstavljaju izolirane mediteranske planine čije bukove šume strše kao otoci iznad submediteranskog područja, odnosno nisu u kontinuitetu povezane s kontinentalnim prostranstvima bukovih šuma. To uvjetuje poseban status, te osebujnost i izrazitu zanimljivost i vrijednost Učke i Ćićarije u prirodoznanstvenom pogledu, što je i bio jedan od razloga izdvajanja ovog prostora kao parka prirode. Neka teže pristupačna područja Učke i Ćićarije i danas su nedovoljno istražena, pa su proteklih godina i započeta sustavna istraživanja flore kako bi se obnovilo i produbilo znanje o pojedinim vrstama i njihovoj rasprostranjenosti, te na vrijeme primijetili mogući negativni utjecaji na njihove populacije.

Fauna

Razmeđa između Istre i Kvarnera, neposredna blizina mora, te vegetacijske značajke čine Učku i Ćićariju zanimljivim područjem s obzirom na visinsko rasprostranjenje i značajke životinjskog svijeta. Poznavanje faune omogućuje nam izradu boljeg plana upravljanja s ciljem očuvanja vrsta, a s njima i cijelog područja, obzirom da je fauna jedna od glavnih komponenata u prirodnoj ravnoteži potrebnoj za zdrav okoliš i život. Svaka životinja u uskoj je vezi i odnosu sa svojim staništem te je nemoguće govoriti o njima ili njihovoj zaštiti bez osvrta na njihovo prirodno stanište.Zbog manjka novijih podataka stanje sveukupne istraženosti faune je nepotpuno pa je provođenje znanstvenih istraživanja koja bi pružila podatke o stanju faune u Parku jedan od prioriteta u ciljevima upravljanja Javne ustanove.

Geologija

Uz bogatu biološku i krajobraznu raznolikost, Park prirode Učka posjeduje i mnoga vrijedna obilježja nežive prirode, odnosno geološke baštine. Pod ovim pojmovima obično podrazumijevamo sve ono što je sačuvano u teksturi stijena i kamenja kao posljedica djelovanja unutarnjih i vanjskih sila, a obuhvaća geološke i morfološke pojave, objekte, strukture, geološke profile i izdanke, fosile, minerale, te špilje, jame i druge speleološke objekte.

Među vrijednostima nežive prirode Parka posebno mjesto zauzima kanjon Vela draga. Ovaj lokalitet zaštićen je kao geomorfološki spomenik prirode, a odlikuje se slikovitim soliternim vapnenačkim stupovima i stijenama koji predstavljaju izuzetnu geomorfološku i krajobraznu vrijednost. Smatra se da je kanjon nastao taloženjem horizontalnih slojeva paleogenskih vapnenaca, nakon čega je uslijedilo tektonsko izdizanje i raspucavanje, da bi sadašnji izgled Vela draga poprimila postepenom i dugotrajnom erozijom i okršavanjem. U odlomcima stijena na siparu vidljivi su brojni fosilni ostaci različitih foraminifera i školjaka koji svjedoče o bogatoj geološkoj povijesti i paleo-okolišu u kojem su živjeli.

Uz Velu dragu, na području Parka nalazi se još nekoliko vrijednih i zanimljivih geoloških formacija, od kojih valja izdvojiti Krvavu stijenu na zapadnim obroncima Sisola, kao i Stijenu pod Brestom. Ova dva lokaliteta svojedobno su predloženi za zaštitu kao geomorfološki rezervati, a danas uživaju zaštitu u okviru nedavno proglašenog Parka prirode Učka.

Kao što se može i pretpostaviti obzirom na krški teren, područje Parka obiluje speleološkim objektima kojih, prema zasad poznatim podacima, postoji više od 200. Nažalost, učkarske jame i špilje uglavnom su slabo istražene i dokumentirane, tako da je posao njihove sustavne inventarizacije, odnosno izrade katastra speleoloških objekata ono što tek predstoji. Zasad su, međutim, poznati podaci o endemskoj podzemnoj fauni, špiljskom nakitu (stalagmiti, stalaktiti i drugo) i brojnim arheološkim i povijesnim nalazima iz različitih speleoloških objekata u Parku.

Vode

Baš kao i danas, voda je i u prošlosti predstavljala osnovni resurs za boravak ljudi na nekom prostoru. 14 000 godina dugu povijest čovjekove djelatnosti na Učki najvećim dijelom dugujemo dostatnim zalihama vode.U hidrološkom i hidrogeološkom smislu područje planinskog hrpta Učke pripada slivu rijeke Raše (zapadno) i slivu priobalnih izvora od Plominske drage do uvale Preluka (istočno). Posebno zanimljivu hidrogeološku cjelinu čini vršni hrbat sjeverne Učke, gdje su, zbog svoje velike upojnosti i vodopropusnosti, raspucani i okršeni gornjokredni vapnenci postali kolektori podzemnih voda. Vapnenci leže na vodonepropusnim naslagama fliša pa se zato višak akumulirane podzemne vode prelijeva na njihovom spoju. Kao rezultat toga, u podnožju grebena nalazi se višeizvora čija je voda izuzetno visoke kakvoće i koristi se za potrebe vodoopskrbe liburnijskog područja.

Na padinama Učke morfološki je izraženo i više duboko usječenih bujičnih dolina kilometarskih dimenzija, od kojih posebno izdvajamo doline Medveje i Mošćeničke Drage. One su dobrim dijelom godine suhe, a veće količine vode javljaju se u razdobljima s dovoljno obilnim padalinama, zbog čega takve tokove nazivamo bujičnim. Najdulji bujični vodotoci su Potok koji teče do mora u Mošćeničkoj Dragi, bujica koja teče do uvale Medveje i potok Banina koji utječe u more u Iki.

Zanimljivo je spomenuti da su pred nekoliko desetljeća mnoge današnje bujice bile stalni tokovi, međutim, uslijed izmijenjenih hidroloških i klimatskih prilika, kao i kaptiranja prirodnih izvora za vodoopskrbu, danas su to tek povremene tekućice.

Na području Parka zabilježeno je i 40-ak krških lokvi koje su u prošlom stoljeću redovito održavali mještani obližnjih sela kako bi u bezvodnim područjima Učke i Ćićarije osigurali vodu za stoku i poljoprivredne aktivnosti. Danas je, naravno, ta funkcija zanemarena, ali s obzirom na malu dostupnost vode u krškom području lokve imaju važnu ulogu nizu biljnih i životinjskih vrsta kao jedino stanište za opstanak.

Klima

Klima Parka prirode Učka uvjetovana je geografskim položajem, blizinom mora i razvedenošću reljefa. Prema Kőpenovoj klasifikaciji klime viši dijelovi Parka imaju umjereno toplu kišnu klimu s toplim ljetom ili klimu bukve, dok niži dijelovi, kao što je Opatija i uski priobalni pojas, imaju umjereno toplu kišnu klimu bez suhog razdoblja i s vrućim ljetom – klimu kamelije.

Padalina u višim dijelovima ima više nego u priobalju, a uglavnom su koncentrirane u hladnijem razdoblju godine te u kasnu jesen i proljeće, najčešće u obliku kiše, a zimi i snijega, dok se tuča pojavljuje tek nekoliko puta godišnje.

Najvažniji vjetrovi u Parku prirode Učka su sjeveroistočni – bura zimi i kao ljetni noćni vjetar, jugoistočni – osobito kao jugo u proljeće i jesen, sjeverozapadni – osobito kao trajne etezije ljeti, te drugi manje učestali vjetrovi.

Insolacija na kontinentskoj, zapadnoj strani Učke je nešto veća nego na primorskoj padini. Treba, međutim, istaknuti činjenicu da na vrijednosti insolacije u Opatiji utječe visina Učke iza koje sunce ljeti zalazi već oko 17.30 sati. Zbog toga zapadne padine Učke imaju veću insolaciju od Opatije i istočnih padina.

Izvor informacija: web stranica Park prirode Učka

Dodatni sadržaji:

  • Planinarenje
  • Slobodno penjanje
  • Letenje
  • Jahanje
  • Speleologija
  • Pustolovne utrke
  • Biciklizam

 

 

 

Naplata ulaznica u Park prirode Učka

Javna ustanova „Park prirode Učka“ od dana 02.05.2014. uvodi naplatu ulaznica za područje Parka prirode Učka. Naplati ulaznica pristupa se radi usklađenja s praksom ostalih zaštićenih područja u Republici Hrvatskoj ali i svijetu, kao i zbog stabiliziranja prihoda Ustanove. Naime, s obzirom na smanjenje sredstava iz državnog proračuna, a kako bi se zadržali te u budućnosti i unaprijedili postignuti standardi u zaštiti i očuvanju te u pružanju usluga posjetiteljima, pokazalo se nužnim uvesti ovu simboličnu naplatu ulaza u Park.

Dodatni razlozi naplate su ujednačavanje statusa posjetitelja (do sad su ulaz plaćale samo organizirane grupe posjetitelja), podizanje svijesti o vrijednosti područja i potrebe za njegovim  očuvanjem, te zbog uspostave sustava praćenja posjetitelja na području Parka prirode Učka.

Ulaznice će se moći kupiti u sjedištu Javne ustanove u Lignju, u info centrima na Poklonu i Vojaku, kod službenih osoba Parka na terenu te na drugim punktovima na liburnijskom području od Matulja do Mošćeničke Drage. Aktualni popis prodajnih mjesta bit će objavljen na web stranicama Parka prirode Učka.

Naplata ulaznica vršit će se prema sljedećem cjeniku:

  • Odrasli: 20,00 kn
  • Djeca od 7 do 18 godina; studenti uz predočenje studentske iskaznice; osobe starije od 65 godina; članovi hrvatskih planinarskih društava uz predočenje važeće planinarske iskaznice: 10,00 kn
  • Djeca do 7 godina; osobe s osobnom iskaznicom s podučja Grada Opatije i općina Kršan, Lanišće, Lovran, Lupoglav, Matulji i Mošćenićka Draga; pripadnici GSS-a i vodičke službe HPS-a BESPLATNO

Ulaznica u PP Učka vrijedi dva uzastopna dana.

Ulaznica se neće naplaćivati prolaznicima koji će starom cestom preko Učke ići u Istru ili iz nje.

Kako se Park prirode Učka prostire na području sedam jedinica lokalne samouprave (Matulji, Opatija, Lovran, Mošćenička Draga, Kršan, Lupoglav i Lanišće) te se velik broj naselja tih općina djelomično ili u cjelini nalaze na području Parka, od plaćanja ulaznice izuzeti su žitelji navedenih općina.

Također, članovi lokalnih planinarskih društva (PD „Glas Istre“, PD „Knezgrad“, PD „Lisina“, PD „Opatija“, PD „Orljak“, PD „T.R.I.S.“), pripadnici HGSS-a, vodičke službe HPS-a te naši posjetitelji mlađi od 7 godina neće morati platiti ulaznicu u Park.

Cijena ulaznice za članove Hrvatskog planinarskog saveza odnosno članove hrvatskih planinarskih društava, uz predočenje važeće planinarske iskaznice, iznosit će 10,00 kn.

Budući da suradnju sa školama i edukaciju djece i mladih smatramo jednom od najznačajnijih aktivnosti Javne ustanove, u cijene edukativnih proigrama koje se neće mijenjati bit će uključena i ulaznica u Park.


01.09.2013. 

  • manifestacija “Učkarski sajam”  na prijevoju Poklon u Parku prirode Učka.



 

 
©2018. RURALNA.hr Sva prava pridržana. Hvala na posjeti. Uvjeti korištenja
close
Pošaljite upit ...
Vaša poruka