NASLOVNICA O NAMA KONTAKT PRIJAVA REGISTRACIJA ENHR
DVORAC TRAKOŠĆAN
Središnja Hrvatska
Trakošćan 1, 42253 Bednja
+385(0)42 796 281
-
 
 

Dvorac Trakošćan

Kulturno dobro, zaštićena je povijesna cjelina koja se sastoji od dvorca, građevina uz dvorac, perivoja i park šume s jezerom. Dvorac je danas jedan od rijetkih objekata u Hrvatskoj sa sačuvanom vlastitom građom, povijesno usko vezanom uz arhitektonski okvir i život njegovih vlasnika.

Trakošćan je nastao krajem 13. stoljeća u obrambenom sustavu sjeverozapadne Hrvatske kao manja osmatračka utvrda za nadzor puta od Ptuja prema bednjanskoj dolini.

Prema legendi Trakošćan je svoje ime dobio po tračkoj utvrdi (arx Thacorum) koja je navodno postojala u vrijeme antike. Druga sačuvana predaja govori, da je ime dobio po vitezovima Drachenstein koji su u ranom srednjem vijeku gospodarili tim krajevima.

Toponim Trakošćan prvi se puta spominje u pisanim dokumentima 1334. godine. Gospodari utvrde u prvim stoljećima nisu poznati, tek znamo da su od kraja 14. st. vlasnici grofovi Celjski, koji istovremeno gospodare čitavom Zagorskom grofovijom. Uskoro ta obitelj izumire i Trakošćan dijeli sudbinu ostalih njihovih gradova i posjeda koji se usitnjavaju, i mijenjaju razne gospodare. U toj podjeli Trakošćan, kao jedinstveno imanje, pripada najprije vojskovođi Janu Vitovcu, zatim Ivanišu Korvinu, koji ga poklanja svome podbanu Ivanu Gyulayu. Ova obitelj zadržava dvorac kroz tri generacije, te izumire 1566., a vlastelinstvo preuzima država.

Za učinjene usluge kralj Maximilijan dodjeljuje vlastelinstvo Juraju Draškoviću (1525.-1587.), najprije osobno, a potom na nasljedno uživanje. Tako je konačno 1584. Trakošćan stekla obitelj Drašković.

U razdoblju procvata izgradnje dvoraca u Hrvatskom zagorju, u drugoj polovici 18. st., dolazi do napuštanja Trakošćana. Zapušten, počinje naglo propadati, pa se tek polovinom 19. st., obitelj ponovno zanima za svoj titularni grad, u duhu novog vremena, romantičnog povratka prirodi i obiteljskim tradicijama. U tom duhu podmaršal Juraj V. Drašković grad obnavlja u rezidencijalni dvorac, a parkovni okoliš pretvara u romantičarski perivoj. Iduće generacije povremeno borave u Trakošćanu sve do 1944. kad se iseljavaju u Austriju, ubrzo zatim dvorac je nacionaliziran.

1954. osnovan je muzej sa stalnim postavom. Danas je dvorac Trakošćan u vlasništvu Republike Hrvatske.

 

Izvor: web stranica Dvorca Trakošćan

Stalni postav

Stalni postav izložen je ambijentalno, u izvornoj funkciji. Prezentira život hrvatskog plemstva kroz povijest Trakošćana i obitelji Drašković. Predmeti datiraju iz vremena od 15. do 19. st. i razmješteni su u pojedinim prostorijama koje čine interijerne cjeline. Postavom su obuhvaćeni svi prostori dvorca, od reprezentativnih stambenih do tehnoloških (kuhinja), a dvorac čine četiri razine: nisko i visoko prizemlje, te prvi i drugi kat.

Zbirke

Trakošćan je jedan od rijetkih objekata u Hrvatskoj sa sačuvanom vlastitom građom, povijesno usko vezanom uz arhitektonski okvir i život njegovih vlasnika odnosno obitelji Drašković. Muzej posjeduje vrijednu muzejsku građu iz razdoblja od renesanse do historicizma koja je podijeljena u nekoliko zbirki: zbirku oružja, zbirku slika i grafika, zbirku namještaja, zbirku knjiga i zbirku fotografija.

Zbirka oružja

Zbirka oružja broji oko 300 primjeraka oružja te zaštitne opreme ili njihovih dijelova, nastalih u razdoblju od 15. do početka 20. stoljeća. Danas teško možemo prosuditi koji primjerci potječu iz vremena kada je Trakošćan bio utvrda, a koji su bili naknadno nabavljeni za dvorsku dekoraciju. Unatoč tome, vrijednost zbirke je neupitna, a po svojoj tipologiji i sadržaju ona prati vojničku prošlost obitelji Drašković.

Hladno oružje i zaštitna oprema obuhvaća oko 230 primjeraka, a vatreno oružje oko 70 primjeraka. Među tim primjercima svakako treba istaknuti tri mača dvoručnjaka njemačke proizvodnje iz 16. stoljeća te posebnu skupinu od dvadesetak mačeva schiavona, jednu od većih na području Hrvatske. Puške kukače ili bradatice, te pojedini mužari i raniji topovi mogli bi pripadati izvornom obrambenom sustavu utvrde Trakošćan iz 15. i 16. stoljeća, jednako kao što bi i kacige te dijelovi oklopa mogli biti ostaci izvorne momčadske opreme trakošćanske posade iz 17. stoljeća.

Topove s grbom obitelji Drašković povezujemo sa sudjelovanjem Draškovića u borbama protiv Napoleona pa bi iz toga vremena mogli potjecati, kao ratni plijen, i francuski mačevi paloši. Iznimno je brojna i raznovrsna skupina oružja na motki (63 primjerka) - neki njezini primjerci bili su korišteni kao oružje u ratu, a drugi su pak bili statusna oznaka nositelja. Jednako tako pretpostavljamo da je skupina lovačkih pušaka mogla biti dio izvornog inventara lovačke opreme obitelji Drašković. Kopije dvaju oklopnika u stilu 16. stoljeća nabavljene su kao dekoracija radi oživljavanja i dočaravanja viteške prošlosti obitelji Drašković i dvorca Trakošćan.

Zbirka oružja izuzetno je vrijedna cjelina koja nam daje povijesni prikaz razvoja hladnog i vatrenog oružja te opreme od 15. do kraja 19. stoljeća.

Zbirka slika i grafika 

Zbirka slika i grafika Dvora Trakošćana danas broji preko 200 ulja na platnu i dvadesetak grafičkih listova. Najveći broj slika čine portreti, naručivani i slikani u razdoblju od konca 16. pa do početka 20. stoljeća. Brojčano su u manjoj mjeri zastupljeni pejzaži, alegorije i prizori sakralne tematike.

Obiteljski portreti nastali u prvom razdoblju uspona obitelji slikani su prema ukusima portretnog slikarstva srednje Europe. Djela su nepoznatih slikara. U drugom razdoblju, u vrijeme kada je na čelu obitelji bio Ivan V. (1669. – 1733.), nastala je galerija od dvadesetak ovalnih portreta pripadnika obitelji, vladarske kuće, vojskovođa i istaknutih političkih ličnosti. Njihovi autori također su nepoznati, ali izuzetno kvalitetni slikari. U trećem razdoblju, u vrijeme Josipa Kazimira (1716. – 1765.) nastala je galerija od četrdeset portreta časnika iz Draškovićeva banderija. Također su slikani i članovi njegove obitelji, oslikana je soba sa tapetama u dvorcu, a kao poklon je u Trakošćan došla i mala obiteljska genealogija. U vrijeme Ivana V. i Josipa Kazimira nabavljane su i slike sakralnog i svjetovnog sadržaja (među njima su naročito zanimljive dvije alegorijske kompozicije). U 19. stoljeću po narudžbi su slikani portreti članova obitelji čiji su autori eminentni austrijski i mađarski slikari (J.G. Donat, Franz Schrotzberg, Anton Einsle). Tada je također naručena i serija od četiri akta (Europa, Azija, Afrika, Amerika) čiji je autor slovenski slikar Mihael Stroy koji je polovicom 19. stoljeća djelovao u Zagrebu. U vrijeme Ivana IX. (1844. – 1910.) i njegove supruge Julijane r. Erdödy (1847. – 1901.), slikarice, dvor je obogaćen nizom njezinih originalnih djela i odličnih kopija slika iz Zbirke Liechtenstein iz Kunsthistorisches Museuma u Beču, kao i djelima njoj bliskih slikara (J. Till, H. Girardet, I.K. Aiwasoffskij). Od smrti Julijane Drašković pa sve do kraja II. svjetskog rata izgleda da nije bilo značajnije nabave slika. Malobrojne grafike koje se danas čuvaju u zbirci dekorativnog su karaktera. Od vrednijih listova svakako među njima treba istaći jedan Piranesijev list.

Zbirka slika i grafika Dvora Trakošćana izuzetno je vrijedna povijesno – umjetnička cjelina, nepresušan izvor daljnjih proučavanja vezanih uz plemićki život na prostorima Sjeverozapadne Hrvatske tijekom niza stoljeća.

Zbirka namještaja

Zbirka broji gotovo tristotinjak predmeta, od čega veći dio sačinjavaju komadi namještaja u užem smislu (stolci, stolovi, ormari, kreveti, komode, naslonjači i drugo), dok na manji dio čine montažne dekoracije vrata, slikarske stalke, karniše i drugo.

Najzastupljeniji je namještaj druge polovice 19. st., jer se tada nakon obnove prilazi opremanju prostorija inventarom izrađenim po uzoru historijskih stilova. Namještaj tog razdoblja, uz samu arhitekturu, ima najvažniju ulogu u uspostavi estetske koncepcije, te bitno mjesto u formiranju unutrašnjeg prostora dvorca. Tako su do danas očuvane historicističke garniture po uzoru gotike, renesanse i baroka, koji tvore pretežiti dio opreme prizemlje te prvog kata. Posebnost je postojanje profanog namještaja istog stila u jednom objektu. Namještaj razdoblja historicizma u dvorcu Trakošćan raspoređen je u skladu sa njegovom funkcijom, prema pretpostavci izgleda iz 19. st. a ne po kronološkom slijedu. Izrada historicističkog namještaja u dvorcu Trakošćanu bila je pod austrijskim i njemačkim utjecajem a izrada povjerena je vještim majstorima i visoke je kvalitete. Na prvom katu jasno je dočaran salonski ugođaj druge polovice 19. st. te tu dolazi do izražaja činjenica da je namještaj izrađivan po definiranoj narudžbi vlasnika. Tako neki komadi nose grb obitelji Drašković, dok su u blagovaonici kutni i ugrađeni ormari. Mobilijar prve polovine 20. st. malo je korišten u opremanju i vrlo je slabo očuvan.

Znatan broj komada namještaja iz ranijih razdoblja je omogućio formiranje zasebnih prostornih cjelina u povijesnom slijedu. Tako su danas na drugom katu prezentirana razdoblja baroka, rokokoa, klasicizma, i bidermajera te je posljednja neorenesansna soba. Uz dobro očuvanu historicističku cjelinu treba istaknuti sekretere i ogledala iz 18. st., škrinje i kabinetske ormariće iz 17. st., dok je komoda iz 16. st. najstariji komad iz zbirke.

Namještaj ima bitno mjesto u stalnom postavu trakošćanskog muzeja, neizostavan je u formiranju interijera. Funkcija mu je dvojaka: kao prezentirana materija - izložak, te kao sastavni dio ambijenta tvori cjelinu s prostorom dvorca.

Zbirka knjiga

Knjižna građa Dvora Trakošćana značajan je pokazatelj duge i bogate povijesti i kulture obitelji Drašković. Obnovom dvorca Trakošćan u drugoj polovici 19. st. u dijelu visokog prizemlja nastaje dvorska knjižnica, prostor izrađen po uzoru renesansnih palača gdje je vlasnik imao svoju radnu sobu "studiolo". Knjižnica je potpuno opremljena neorenesansnim namještajem te se još danas u njoj nalaze knjige iz ostavštine Draškovića.

Od ukupnog broja knjižnog fonda najveći dio zauzimaju knjige na njemačkom jeziku (63 %) , na francuskom (35 %) i ostalo otpada na engleski, latinski, hrvatski, mađarski i talijanski jezik. Većina knjiga datira iz 19., st. tek manji broj je iz 18. i početka 20. st., zastupljena su mnoga područja, najviše ima beletristike. Također neki primjerci imaju i pečat vlasnika ili rukom napisano ime i prezime jednog od članova obitelji Drašković. Najstarija knjiga Manuductio animae ad coleum sive cura innocentiae potječe iz 1725., iz 18. st. treba spomenuti Bibliju iz 1747., izdavač je J. Georg Lochner, Nürnberg-Frankfurt, velikog je formata i pisana je goticom. Također ima poznatih pisaca npr.: Schiller, Goethe, Heine, Shakespeare, Dickens, Scott, Dumas i drugi. Sačuvani su kompleti popularnih romana 19. st., povijesna znanost i politika zastupljene su u popriličnom broju svezaka, zatim su tu knjige iz područja kulture i umjetnosti. Sačuvani su različiti priručnici o poljoprivredi, uzgoju životinja, lovstvu, fotografiji, medicini, pravu kulinarstvu, zatim ima turističkih vodića, kataloga, notnih zapisa itd. Časopisi su također značajno prisutni (519 brojeva) od čega najviše otpada na Meyersov konverzacijski leksikon. Od ostale periodike treba spomenuti: Allgemeine Theatarzeitung, Deutsche Rundschau, Algemeine Illustrierte Zeitung, Die Woche itd.

Knjižno blago Dvora Trakošćan pokazuje opći nivo društva, stanje duhovne i materijalne klime u svakodnevnom životu jednog njenog sloja. Knjige su većinom pisane na njemačkom i francuskom jeziku jer su ti jezici očito Draškovićima značili istinsku vezu s Europom, ali su u isto vrijeme pokazatelj njihova obrazovanja i kulture.

Zbirka fotografija

U ranom razdoblju hrvatske fotografije obitelj Drašković dala je dva istaknuta člana to je pionir fotografije Juraj VI. Drašković i Karlo Drašković. Dva albuma koja se čuvaju u Muzeju za umjetnost i obrt potvrđuju Juraja kao autora našeg najranije sačuvanog fotografskog opusa, a njegov pranećak Karlo svojim umjetničkim dometima uzdiže fotografiju na europsku razinu. On se smatra jednim od začetnika umjetničke fotografije u Hrvatskoj i najznačajnijim hrvatskim fotoamaterom 19. stoljeća. Postigao je vrhunsku likovnu i tehničku vrsnoću fotografije pa je primljen u članstvo jednog od najelitnijih europskih fotoklubova, WienerCameraCluba. Iz razdoblja 1894. -1899. godine u trakošćanskoj zbirci sačuvano je oko 700 njegovih snimaka ( pozitivi, negativi, dijapozitivi). Karlove fotografije odlikuju promišljeno izvedene kompozicije, kadriranja, te odnosi svjetla i sjene čime je postignuta vrhunska vizualna kvaliteta. Za razliku od mnogih fotografa tog vremena nije radio nikakve naknadne intervencije. Posjedovao je 9 kamera među kojima 2 stereo i jednu moment-kameru. Osim motiva sa vlastitih posjeda (Trakošćan i Sellye) te s imanja drugih plemića, također su sačuvani fotografski zabilješci sa Karlovih putovanja po Dubrovniku i njegovom zaleđu, Kvarneru, Budimpešti, Beču, Alpama i drugdje. Snimao je osobe (članove obitelji, prijatelje, seljake, prolaznike) u ležernim ili formalnim portretnim pozama ili u bavljenju neke aktivnosti (lov, vožnja biciklom, sajam, vožnja kočijom, radovi na imanju) tu su i prikazi životinja (konji, psi, perad), krajolici, arhitekturua te drugi motivi. Iz tog brojnog fundusa posebice treba istaknuti snimke zaustavljenog pokreta (skoka) te naturalističke portrete ljudi s margine, čime hrvatsku fotografiju usmjeruje prema socijalnim temama.

Autorica manjeg broja fotografija je Karlova majka slikarica Julijana Erdödy Drašković te vjerojatno ujaci Stjepan i Rudolf Erdödy. Manji dio zbirke sadrži fotografije nepoznatih autora.

Zbirka obuhvaća oko 150 fotografija izrađenih u profesionalnim fotografskim radionicama, to su pojedinačni i grupni portreti, većina snimaka se odnosi na razdoblje sedamdesetih i osamdesetih godina 19. stoljeća. Prilikom putovanja Draškovići su često posjećivali poznate ateljerske radnje, tako je stvorena vizualna kronika obitelj Julijane i Ivana Draškovića. Oni su također prikupljali i portrete svojih rođaka i prijatelja. Fotografski zapisi nastali su u mnogim poznatim fotografskim radionicama: Angerer, Löwy, Adele u Beču; Mayer, Alker, Elinger u Pešti; Kozics u Bratislavi zatim u Parizu, Berlinu, Veneciji, Zagrebu, Opatiji te u drugim gradovima.

Zbirka fotografija Dvora Trakošćan vrijedna je umjetnička cjelina te ima veliki dokumentarni značaj. Juraj i Karlo Drašković svrstali su Trakošćan u žarište hrvatske fotografije 19. stoljeća, te je u novom dijelu stalnog postava jedna prostorija posvećena njima kao fotografima. Ova zbirka dokaz je prošlog vremena, iz nje iščitavamo isječke svakodnevnog života minulog razdoblja.

 

Izvor: web stranica Dvorca Trakošćan

Park šuma

U trakošćanskom perivoju nalazi se i kapelica posvećena Sv. Križu. Sagrađena je 1754. u duhu baroknog klasicizma, donatorstvom Suzane Malatinski, žene Josipa Kazimira Draškovića. Naročitu draž daje ovom malom prostoru, činjenica što je u njega uklopljen cjelokupan inventar potreban za opremu jedne crkve: povišeno pjevalište s orguljama, propovjedaonica, klupa s uzdignutom katedrom i oltar koji nadvisuje veliko raspeće.

Vanjština kapelice je jednostavna, tek pročelje sa zvonikom raščlanjeno je rizalitnim dekoracijama. Unutrašnjost je podijeljena na jednako dugačak četverokut svođene lađe i svetište koje završava plitkom apsidom. Nekada se u kapeli misilo četiri puta godišnje, a danas se u kapeli osim nedjeljnog bogoslužja obavlja ceremonijal "Trakošćanskog vjenčanja".

Izvor: web stranica Dvorca Trakošćan

27.06.2014.-29.06.2014.           7. Festival motora i rock n rolla Trakošćan

Program počinje u petak, 27. lipnja, kada u 18 sati starta defile motorista od Trakošćan prema Višnjici Donjoj. Od 19 sati počinju koncerti, a nastupaju Mystery iz Australije, The Trio + Dino Rađa te ludbreški Hypnotic.

I u subotu, 28. lipnja, od 15 sati kreće defile od Trakošćan prema Lepoglavi. Od 17 sati počinju moto igre uz prigodne nagrade, a za subotnju zabavu će se pobrinuti Blues Shitters, Picksiebneri, The Cat Paws i Skynyrd Crowd.


U nedjelju je ispraćaj gostiju.

Organizator je MK Jal Ivanec.


 

 
©2018. RURALNA.hr Sva prava pridržana. Hvala na posjeti. Uvjeti korištenja